IZLET U MOSTAR
Juče su učenici prvih i drugih razreda naše škole u pratnji desetak profesora otputovali na jednodnevni izlet u dva značajna grada Bosne i Hercegovine, Sarajevo i Mostar. Iz Milića smo se tačno u 06:30 časova uputili prema gradu Sarajevu, jednom od gradova koji govore o istorijskom i kulturnom životu na prostorima Bosne i Hercegovine. Grad , u čijem su razvijanju i razvoju Srbi odigrali nedvojbeno veliku i značajnu ulogu. Posjetili smo: Vijećnicu – univerzitetsku i gradsku biblioteku – simbol prisustva Austrougarske na ovim prostorima, Latinsku ćupriju – mjesto sa koga je Gavrilo Princip, član Mlade Bosne, izvršio atentat na prestolonasljednika Franca Ferdinanda, zatim Sabornu pravoslavnu crkvu, posvećenu Presvetoj Bogorodici – jednu od najvećih pravoslavnih crkava na Balkanu, Baš – čaršiju – najveću turistički atrakciju u gradu Sarajevu, Gazi Husrev – begovu džamiju – jednu od najvećih džamija u Bosni i Hercegovini, Staru pravoslavnu crkvu, posvećenu sv. arhanđelima Mihajlu i Gavrilu, najstariji vjerski objekat u Sarajevu – nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nakon razgledanja pomenutih objekata i kraće pauze za slobodne aktivnosti, krenuli smo ka Mostaru. Mostar nas je dočekao suncem okupan i uz šum hladne Neretve nam je poželio dobrodošlicu. Uživali smo u predivnom pogledu na izvor rijeke Bune kao i na zapjenušane bukove i brzake pomenute rijeke. Vidjeli smo, prešli preko njega, skakali nismo, čuveni Stari most. Posjetili stari dio grada Mostara i uživali u ljepoti i šarolikosti kaldrmisanih ulica. Zadivljeno smo posmatrali kamen svuda oko nas, kako su ga stari zidari, majstori, znalački i umjetnički iskoristili i kao podlogu za ulice i kao materijal za gradnju kuća, zidova i mostova, ali i kao krovni pokrivač. Kada smo krenuli kući iz Mostara sa brda iznad Starog mosta svojom ljepotom i grandioznošću, sva umotana u motke i daske skela oko sebe, srećan put i poziv da opet dođemo zaželjela nam je Saborna pravoslavna crkva. Kao kakav okamenjeni stražar nalazi se tik iznad starog Mostara i budno pazi na sve prolaznike i znatiželjnike, pozivajući sve putnike namjernike da se na časak zaustave i odmore u sunčanom Mostaru. Pomalo umorni, ali neizmjerno srećni što smo uživali u divnim predjelima i razgledanju dva grada bisera Bosne i Hercegiovine, stigli smo, uz usputna zadržavanja kući, u Miliće oko 22:30 časova. Ponijeli smo pregršt divnih uspomena i po koji kupljeni suvenir i napravljenu fotografiju kao trajnu uspomenu na ovaj divni izlet. Na kraju ovog teksta želimo da se zahvalim,o da se mnogo zahvalimo, u naše lično ime i ime svih naših učenika, našim vozačima Srećku i Savu koji su i te kako doprinijeli da ovaj izlet bude ne samo divan nego i krajnje bezbijedan i siguran kada je vožnja u pitanju. Rekli smo im da ih ne mijenjamo. Nadamo se da su i oni zadovoljni nama, našim učenicima, kulturom ponašanja i našom pristojnošću.
